Volim da zimski odmor provedem u divljini,na nekom mestu kome nije sezona turista,koji trckaraju tamo vamo,ne znaju ni sami gde su krenuli.I ne skidaju osmeh sa lica,posebno leti,to me uzasno nervira.Zato svoj zimski odmor uvek biram u Novembru u mestu gde nema nigde nikoga osim mestana.Tada odem u jedan hotel na bazen i imam ga celog za sebe(nikog zivog),a voda vruca kao u sauni.U tom bazenu mi se javlja osmeh srece,koji je toliko cekao da zaroni pod tu toplu vodu.A napolju zima,a najlepse je kad je sneg.Unutra ste,para se dize od vruce vode,a vi unutra sa svih strana gledate kako pada sneg.Steta sto ga nije bilo ove zime.Prija mi malo da se sklonim od ljudi,mozda bas sto sam toliko okruzen njima.Volim tu usamljenost,tu strahovitu usamljenost na zimskom odmoru,negde u Juznoj Srbiji.To mi nekako baterije napuni do vrha.Lepa je juzna Srbija zimi.A opet zbog te silne usamljenosti jedva cekam da se vratim kuci:)