Postoji li jedno drvo
jedna klupa
jedna ulica
u mom rodnom gradu
koju volim
Zvezda padalica
ne znam tačan broj
proletelo je iznad njega
poželeo bih želju
ali se ona gotovo uvek ispunjavala
u nekim drugim gradovima
Postoji li nešto
bilo šta
što me veže za moj rodni grad
Možda neka ljubav
ne, čak ni to
Samo slučajan pogled u prolazu
nekad, čak ni to
Postoji nešto...
jedan ples
jedne reči
"okreni ringišpil u mojoj glavi"
pevao sam jednoj devojci crne kratke kose
ne skidajući pogled sa njenih očiju
Postoji nešto...
kraj keja na Tamišu
voleo bih da sednem među pecaroše
i posmatram galebove u niskom letu
Postoji nešto...
jedna crkva
ona sa leve strane kad uđete u Pančevo
u nju tek po neko zađe
Ipak,
postoji nešto
Ali suviše je malo
da se vratim u svoj rodni grad
Nisam tražio puno
Samo jedna želja
bila bi dovoljna...
Kao u pesmi Bijelog dugmeta...više se nikad neću vratit u svoj rodni grad...
Pesma nastala mojom ogorčenošću na moj rodni grad, pred sam put u Sokobanju...
I zato i vama savetujem...ako slučajno niste zadovoljni sa gradom u kojem živite...promenite ga...videćete...biće mnogo bolje...
Nažalost, nisam zadovoljan ni ovim sada...ali ću i njega jednog dana promeniti...
A da li ću ikad biti zadovoljan ?
Ako ne pokušam neću ni znati...
Isti je slučaj i sa životom...
Puno ljubavi, zdravlja i osmeha :)))))) želi vam Leopard :)
21/02/2011, 22:47
:)) Ni ja nisam vise u svom rodnom mestu... I ne zelim da se vratim... Sem ponekad, da me minu secanja... Ali eto... to je proslost... iza nas... Pozdrav Leo :)
21/02/2011, 22:47
Leoparde, :) pa ti si neka cudna sorta, da nije nekako nespojivo sa tvojim blog imenom, rekla bih da si ptica selica. Jednom sam, doduse u dijametralno suprotnoj situaciji, dozivela nesto nalik ovome, imala sam zelju za samo jednim lepim secanjem koje ce me vezati... za nesto nebitno sta :)... i nije ga bilo ni od korova... dodjavola. dopada mi se optimizam kojim zracis.
21/02/2011, 23:11
Cicilly...sad kad sam bio pre neki dan...prolazim ulicama sa teškom torbom u ruci...i razmišljam šta me to veže za njega...prekopavam po sećanju...i shvatim...ništa...
Oh kako je dobro što ne živim više u njemu...pomišljam...
Oduvek sam znao da ću otići...
Veliki pozdrav Cicilly i osmeh naravno :)
21/02/2011, 23:17
Hyperblogger...čudna sorta zelenih Leoparda...eto prizvala si mi jedno lepo sećanje na moj rodni grad...sećam se...bio sam mali...voleo sam da gledam sa terase stotine ptica selica...ne znam koja je vrsta u pitanju...ne sanjajući da ću jednog dana i ja postati jedna od njih...
Kažu mi da sam večiti optimista...
Veliki pozdrav :)
21/02/2011, 23:51
Leoparde, ti si mačka, trebalo bi da lutaš. I da se svugde osećaš dobro.
:)))) za tebe, a ti se osmehni naglas!
22/02/2011, 00:37
koliko god leopetarde pokusao da pobegnes, bez obzira koliko daleko, nikad neces uspeti... uzalud se trudis, samo u njemu i sa njim jesi potpun ti, leo leo tufno nemirana.poz
22/02/2011, 00:51
Eh, Leo ...
22/02/2011, 10:03
Roksana...čudna sam ti ja sorta mačaka...sorta zelenih leoparda...
Hvala za osmehe...jesi li čula moj glasan :)
I šaljem ti još :))))
22/02/2011, 10:10
Gastro moj dobri prijatelju :))
Mislim da nisi u pravu...jer u gradu koji ne nosi puno lepih stvari...ne mogu da budem potpun ja...
Al da sam tufna nemirna, to jesam :)))
22/02/2011, 10:11
Ehhh Talase...
sad ću ti zabiberiti jednu tešku želju :))))
22/02/2011, 11:00
Moj grad je uvek moj! Bas kao sto je tvoj, uvek tvoj!
22/02/2011, 20:35
BokiKojić...
To si u pravu...ma koliko bio nezadovoljan njime...to će uvek biti moj grad...
Veliki pozdrav!
23/02/2011, 01:39
Može da ti se ne sviđa, al ga se ne možeš odreći kao rodnog.
pozdrav
23/02/2011, 11:47
Veliki Mandrače...nikad se toga neću moći odreći...
Za velikog Mandraka jedan Veliki osmeh i pozdrav prijatelju :)))