Nije bitno koliko imaš godina
Ni koji je dan
Ni koji mesec
Kalendar visi zaboravljen na zidu
Nije bitno ni kako izgledaš
Koje ti je boje kosa
I koje su ti boje oči
Koje ti je boje koža
Nije bitno ni kakve su ti usne
Dal su hladne ili tople
Crvene ili plave
Ne, necu te ljubiti njima
Al je bitno kakva ti je duša
Jer ću te dušom svojom ljubiti
Još je bitno kakvo ti je srce
Jer ću te mojim srcem prigrliti
Debeli šef ulazi na vrata...
Automatska vrata se zatvaraju i pritiskaju ga...
On se našao u čudu i pokušava da se odglavi...
Ljudi se skupili i pokušavaju da mu pomognu, ali vrata ni makac...
Te vuci nogu, te vuci ruku, te guraj salo...
Pocrveneo je u licu, da li zbog debljine ili zbog blama...
Držim se za stomak i smejem se glasno...
Vičem - Šta je sada debeli...
Neko i tebe da priklješti...
Uhvatio mi je pogled...
I kao da mi kaže čekaj ti samo...
A evo i vrata nažalost popuštaju...
Krenuo ka nama svojim prasećim hodom...
Stao naspram mene obliven vodom...
Gleda me besno i nešto mi brblja...
Crven u licu ko paprika, ko bulka...
Već sam se uozbiljio, al' je bilo kasno...
Popio sam otkaz al' mi nije žao...
Nemoj da mi šef ovo pročita, pa da stvarno dobijem otkaz...
Jelka je okicena vec u Novembru.
Lazni pokloni ispod nje od prosle godine.
Mozda ce skociti prodaja.
Ljudi ce pohrliti bas zbog te jelke
Ostavice gomilu para kad je ugledaju.
Mnoge od ovih ljudi sam vec zapamtio
Ruke su mi hladne
Nikako ne mogu da ih ugrejem
Telefon zvoni
Ja cutim i slusam
Beznacajne reci za zaborav
Sledece godine bice ponovo ova ista jelka
A da li ce pokloni biti pravi
Makar jedno dete da obraduju