Gledam ljude dole, skupilo ih se podosta.Neki su tu samo zato da bi se posle hvalili kako su prisustvovali samoubistvu jedne majke.Ej znas sta se desilo "Neka lujka je juce skocila u mom komsiluku, u zgradi do mene",pricace.Na nekima vidim istinski strah i zaprepascenje.Ne mogu da zadrzim suze, jer nisam mogla da ga prepoznam kad se vratio iz grada.

"Zovi hitnu pomoc,nije mi dobro",samo mi je rekao dok je onako uzasnog lica sedao na krevet..

"Sta ti se to desilo" pitala sam ga dok mi je strah zarobio celo telo, zbog koga sam jedva uspela da dodjem do reci kad sam napokon dobila 94.

Vec je bio u nesvesti kada je hitna pomoc dosla.Borili su se da ga odrze u zivotu i jedva nekako uspevali u tome.Jos mi je samo pre toga rekao da su ga napala neka cetiri tipa "Iz cista mira, bez razloga".Lekari su ga odrzali u zivotu,ali upao je u komu.

Noc je tako vrela na ovom krovu.Mesec tako blizu da pozelis da skocis i zauvek ostanes tamo gore,stvoris neki svoj svet,svet bez icega zlog na njemu.

Vicem jer hocu da me cuju.Vicem jer hocu da privucem paznju.Vicem jer hocu nesto da im kazem.Vicem jer su ubili moje dete. 

Molim sve citaoce da ostave samo jedno malo STOP kao komentar.Reaguj.Spreci nasilje.