[ Trenutak misli ] 21 Februar, 2011 22:27

Postoji li jedno drvo
jedna klupa
jedna ulica
u mom rodnom gradu
koju volim

 

Zvezda padalica
ne znam tačan broj
proletelo je iznad njega
poželeo bih želju
ali se ona gotovo uvek ispunjavala
u nekim drugim gradovima

 

Postoji li nešto
bilo šta
što me veže za moj rodni grad

 

Možda neka ljubav
ne, čak ni to
Samo slučajan pogled u prolazu
nekad, čak ni to

 

Postoji nešto...
jedan ples
jedne reči
"okreni ringišpil u mojoj glavi"
pevao sam jednoj devojci crne kratke kose
ne skidajući pogled sa njenih očiju 

 

Postoji nešto...
kraj keja na Tamišu 
voleo bih da sednem među pecaroše
i posmatram galebove u niskom letu

 

Postoji nešto...
jedna crkva
ona sa leve strane kad uđete u Pančevo
u nju tek po neko zađe

 

Ipak,
postoji nešto
Ali suviše je malo
da se vratim u svoj rodni grad

 

Nisam tražio puno
Samo jedna želja
bila bi dovoljna...

 

 

 

Kao u pesmi Bijelog dugmeta...više se nikad neću vratit u svoj rodni grad...

Pesma nastala mojom ogorčenošću na moj rodni grad, pred sam put u Sokobanju...

I zato i vama savetujem...ako slučajno niste zadovoljni sa gradom u kojem živite...promenite ga...videćete...biće mnogo bolje... 

Nažalost, nisam zadovoljan ni ovim sada...ali ću i njega jednog dana promeniti...

A da li ću ikad biti zadovoljan ?

Ako ne pokušam neću ni znati...

Isti je slučaj i sa životom...

Puno ljubavi, zdravlja i osmeha :)))))) želi vam Leopard :) 

 

[ Trenutak misli ] 21 Februar, 2011 10:25

Sada kad te nema
hoćeš li mi makar sad objasniti
šta je bio razlog
tvoga gašenja

 

Da li i ti sada vidiš
ovu maglu koju ja gledam

Osećaš li hladnoću
ove planine 

Vetar se igra sa zaleđenim
vrhovima grana
Čuješ li te zvuke

 

Svratiš li ponekad
do mene
do majke
do oca
Možeš li to

 

Vidiš li moje suze sada
dok slažem ove misli
posvećene tebi

 

Nekad te prizovem
nekim jakim sećanjem
pa onda bude kao da si tu
na dohvat moje ruke

 

Verovatno znaš
morao sam da odem
da napustim sve negativno
i ostavim iza sebe

Da li sam ja to
i tebe napustio
moj brate

 

Nema,
nema nikog sada
da vidi moje suze
na ovoj planini

 

Ko je dunuo u svećicu ?
Ko je probušio balon ?
Ko ti je ukrao osmeh ?

Jesam li i ja
jedan od tih ljudi
moj brate

 

Reci mi,
letiš li kao ptica
kao avion
Imaš li krila anđela
tamo gore

Ili pak čamiš
u nekom mračnom kutku
i čekaš nečiju molitvu

 

Hoćeš li i ti
doći po mene
kad za to kucne čas
kao što su dolazili
po našeg dedu
Sećaš li se

 

Kako bih samo voleo
da si i ti
kao ja
odbacio sve negativno
samo otišao
i počeo novi život
negde drugde

 

Sada kad te nema
nedostajemo li ti nekad
kao što ti nama
ovako jako nedostaješ
moj brate