Evo jednog sna što sam ga sanjao pre možda pola godine.Bio je toliko jasan i neobičan da sam ga odmah zapisao to jutro kad sam ustao.Kako sam ga zapisao tako ništa nisam ni prepravljao...
San nema počatak, barem ga nisam zapamtio.
 
............................................................................................................................
 
Čarobnjak ga je poslao da je nađe.Dao mu je tačnu adresu.Broj stana - 164.Rekao mu je neke detalje koji će se dogoditi usput, jer vidi fleševe pojedinih događaja.


Krenuo je na put.Hodao je pešaka šumom pored autoputa.Išao je nekom prečicom.Prolazio je pored starih oronulih kuća.Čuo je duše koje su boravile u njima.Svetlo se palilo i gasilo.Dozivale su ga.Čuo je pucketanje grančica na zemlji, a kad se okretao nikog nije video.Pratile su ga do izlaza iz šume.


Kad je izašao iz šume naišao je na reku široku oko pet metara.Pratio je instrukcije od čarobnjaka i došao je do mesta gde je reka bila zatrpana zemljom i tako bio improvizovan most.Čudno mu je bilo što je reka sa druge strane nastavljala da teče, kao da je ispod mosta bio podzemni tunel.


Prešao je na drugu stranu.U daljini je ugledao svetla Beograda.Beograd je bio prelep, kao da se neka parada, neki festival održavao.Bio je pun raznih sijalica, osvetljen kao u bajci.Zgrade su bile raznih oblika.Ušao sam u ulicu koju mi je napisao čarobnjak.Bila je puna lampi, kako se i zvala - Ulica Lampi.Sa terasa su visile razne šarene lampe.Njihovi prekidači su bili ispred ulaza u zgradu.Gomila i gomila prekidača, za koje nisam znao namenu.U jednoj osvetljenoj dvorani, u jednoj staklenoj zgradi neki ljudi igrali su bilijar.


Našao sam broj zgrade.Zgrada je bila četvrtasta, moderna, bez crepova na krovu.Ušao sam u nju i našao broj stana.Ispred ulaznih vrata bio je noseći stub zgrade, tako da je bilo jako malo mesta da uđeš u stan.Bukvalno da se provučeš.
 

Nisam zvonio, niti kucao.Samo sam ušao.
U stanu priličan nered, verovatno je bila neka žurka sinoć.Četvoro, petoro ljudi spavalo je dubokim snom, u tom minijaturnom stanu.Jedna devojka u krevetu, ostali po podu.Jedna gola devojka sa poda se budi, podiže se u sedeći položaj i hvata se za glavu, verovatno od alkohola sinoć.Jedva me pita ko sam.Kažem da mi treba vlasnica stana.
 

Pritom, devojka sa kreveta mrmljajući pita - "Ko je traži?"
Kažem joj da me je čarobnjak poslao po nju.Malo se trznula kad sam joj to rekao.Kažem joj da mi je čarobnjak takođe rekao za neke stvari koje će se dogoditi usput.Neke su se već dogodile, ali puna sveska onih koje nisu.
 

Pokriva se preko glave crvenim ćebetom...Prodrmavam joj glavu pod ćebetom i kroz osmeh dodajem - "Voleo bih da si to ti."
 
 
............................................................................................................................
 
 
Čudno je to kakve snove ponekad sanjamo.Svaki jasan san ima neku poruku, samo ga je teško rastumačiti.Nisu oni tu za Džabe :) Kao da jasan san hoće nešto da nam kaže, a ne sme.Gospodar snova mu ne dozvoljava.Nekada je lepo živeti u svetu snova.Ponekad je sve šarenije u njima.I Beograd je mnogo lepši u njima...

Puno ljubavi, osmeha, zdravlja...od srca vam želi Leopard !!!!
Pitao sam se u koju kategoriju da stavim ovu priču, ali sam ipak izabrao Priče iz stvarnog života..:)