Debeli šef ulazi na vrata... Automatska vrata se zatvaraju i pritiskaju ga... On se našao u čudu i pokušava da se odglavi... Ljudi se skupili i pokušavaju da mu pomognu, ali vrata ni makac... Te vuci nogu, te vuci ruku, te guraj salo... Pocrveneo je u licu, da li zbog debljine ili zbog blama... Držim se za stomak i smejem se glasno... Vičem - Šta je sada debeli... Neko i tebe da priklješti... Uhvatio mi je pogled... I kao da mi kaže čekaj ti samo... A evo i vrata nažalost popuštaju... Krenuo ka nama svojim prasećim hodom... Stao naspram mene obliven vodom... Gleda me besno i nešto mi brblja... Crven u licu ko paprika, ko bulka... Već sam se uozbiljio, al' je bilo kasno... Popio sam otkaz al' mi nije žao...
Nemoj da mi šef ovo pročita, pa da stvarno dobijem otkaz...