Pogled i nije nesto poseban – pomislio je Mire dok se spremao da montira antenu na vrhu svoje zgrade.Sunce je bilo u punom jeku i peklo mu oci.Bio je besan na sunce.Bio je besan na vlast sto ih je dovela dovde.Bio je besan na bombardere sto satiru srpsku zemlju i srpsku decu.Ni sam vise nije znao koliko traje ovaj rat, koji se nije ni mogao nazvati tako.Izgubio je pojam o vremenu.Pojam o danima.Satima.

Dole je primetio jednog coveka kako ga posmatra.

-Ma sta zija ovaj dole – pomislio je za trenutak i vratio se svom poslu.

Ubrzo je zavrsio posao.Bio je zadovoljan, seo i zapalio cigaru.

Sa onim covekom sada su bila jos dvojica.Mogao je da razazna pokrete njihovih usana, dok su njihove glave i dalje gledale u njegovom pravcu.Jedan od njih je sirio ruke prema njemu i nesto pokazivao.

- Ma sta je ovo danas jebote – opsovao je kroz smeh.

Prisli su jos neki ljudi i svi do jednog uprli pogled ka krovu.Dole se skupila poprilicna masa ljudi.

Ustao je iznerviran i proderao se iz sveg glasa

 – Ma sta je bilo bre!!!, ali su reci otisle s vetrom, nedovoljno jake da ga cuju ovi dole.

U tom trenutku, iza njegovih ledja, pojavio mu se otac vidno uzrujan i besan.

- Ma jesi li ti normalan mamicu ti tvoju !!!

- Pa zar u vojnickoj kosulji montiras antenu !!!

- Ovi dole misle da si iz vojske, te da montiras nekakav radar ili sta vec !!!

- Cekaju da te lincuju !!! – grmeo je ocev glas.

U ruci mu je polako dogorevala cigareta.

Huk vetra je poremetio zaglusujuc zvuk sirena…

 

Puno ljubavi i srece zeli vam leopard:))